17.05.2011, 10:42

Uvođenje inovacija ključni je izazov


Tržište zahtijeva prilagođavanje prilikama u kratkom roku uz dugoročni razvoj resursa znanja i sposobnosti. Strateško partnerstvo kao odgovor na ovaj izazov omogućava lakši pristup prije nedostupnim znanjima i resursima.

 

Ured za transfer tehnologije (www.utt.hr) koji djeluje pri Centru za znanstveno-tehnologijski razvitak Sveučilišta u Splitu u suradnji s Poslovno-inovacijskim centrom Hrvatske - BICRO i u okviru Europske poduzetničke mreže organizirao je seminar za znanstvenike i poduzetnike. Sudionicima su smE-MPOWER metodologiju i set alata koji pruža podršku u stvaranju i vođenju zajedničkih, kolaborativnih inovativnih projekata predstavili Andreas Wolf suradnik Fraunhofer IFF instituta iz Njemačke i koordinator projekta smE-MPOWER, te Dr. Christoph Meier direktor mreže poslovnih trenera za inovacije Platinn iz Švicarske, član uprave Švicarske agencije za promociju inovacija - CTI i predsjednik Švicarskog saveza za transfer znanja i tehnologije – KTT. Ovom prilikom zamolili smo ih da nam odgovore ne nekoliko pitanja.

 

1.      Koji su izazovi poslovne inovacije?

Kako se nalazimo u vremenu promijene inovacijske paradigme pred nama je velik izazov. U prošlosti se naglasak stavljao na poticanju inoviranja u tvrtkama u svrhu preživljavanja na globalnom tržištu. Pretpostavljalo se kako je ovaj proces prirodan te je dovoljno postići kritičnu količinu tehnološkog razvoj koji bi se zatim na jednostavan način prenio na tržište. Iz velikog broja studija očito je da to nije slučaj, iako još uvijek mnogi političari i institucije vjeruju u ovu linearnost. Za poslovnu inovaciju nije dovoljna samo tehnološka inovacija zasnovana na napornom istraživačkom radu, kako bi inovirali na tržištu potrebno je stvoriti značajnu novu vrijednost za kupca kreativno mijenjajući jednu ili više dimenzija poslovnog sustava, bilo ponudu, kupca, proces ili distribuciju. Ovo je velik izazov za tvrtke usredotočene na njihovo rutinsko poslovanje. Upravljanje kompleksnošću poslovne inovacije zahtjeva brigu o zamršenim uzajamnim utjecajima poslovnih prilika na jednoj strani, korporativnog identiteta i razvoja resursa na drugoj strani te strateškog odlučivanja koje se nalazi negdje između. Potrebna je uvjerljiva strategija koja će obuhvatiti poslovnu inovaciju, poslovni razvoj i stratešku suradnju koja nastupa u trenu kada tvrtka shvati da više ne može sama odraditi sljedeći korak. Ovo je danas sve očitije, naime postalo je pravilo.

2.      Možete li nam reći nešto više o važnosti strateške inovacije i kako ona mijenja tradicionalni pristup inoviranju?

Poslovnu inovaciju potrebno je promatrati iz sveobuhvatne perspektive. Stvaranje dodane vrijednosti kao i novih poslovnih prilika moguće je jedino ukoliko su strateški resursi tvrtke adekvatni. Zbog toga poslovnu inovaciju modeliramo kao stablo: grane stabla nose plodove, tamo se stvara vrijednost za kupca. Na granama se stvaraju nove poslovne prilike kroz promjene u proizvodima ili uslugama, efikasnijim procesima i snažnijim tržišnim nastupom kako bi se pridobio ciljani kupac. Kako bi grane iznijele plod stablo mora imati snažno korijenje, ono predstavlja strateške resurse poput imovine, financija, unutarnjih kompetencija, izvora ideja i partnerstava. Strateška inovacija uzima u obzir i razvija oba aspekta, kratkoročne prilike i dugoročne resurse.

3.      Koliko je u današnjoj ekonomiji važna međunarodna suradnja za male i srednje poduzetnike?

Kolaboracijska inovacija postaje apsolutno ključna za dugoročni uspjeh tvrtke. Raspon poslovno inovacijskih prilika kojim se može upravljati isključivo unutar tvrtke jednostavno je ograničen.  Bilo da se radi o novoj tehnološkoj komponenti, unaprijeđenom algoritmu utemeljenom na znanju ili jednostavno nastupu na Internet tržištu, realizacija poslovne inovacije bez jakog vanjskog partnerstva postalo je gotovo nemoguće za male i srednje poduzetnike (MSP). Ključno je za tvrtku da pri uspostavljanju partnerstva bude izrazito jasna u svojim nakanama. Ukoliko je cilj izgraditi kritičnu masu na poznatom tržištu, kvalitetno partnerstvo će ujediniti konkurentne snage i premostiti prepreke. Kada novo tržište iziskuje rješenja za koja je potrebno udružiti komplementarne snage neki drugi tipovi partnerstva su pogodniji. U mnogim slučajevima, posebno u međunarodnom kontekstu, dodatni interes može predstavljati prilika za sticanje novih kompetencija kroz iskustvo i implementaciju aktivnosti. Dobro partnerstvo se odlikuje sviješću o motivaciji i reflektira se u realiziranim projektima. 

4.      Koje su uobičajene zamke kolaborativnih projekata?

Kolaboracijska inovacija unatoč tome što donosi vrijednost i otvara put nije jednostavna. Različite strateške interese partnera treba integrirati u jednu kohezivnu cjelinu koja će pružiti osnovu za uspješnu realizaciju projekta kao i dugoročno partnerstvo. Kako bi ovo postigli važno je razjasniti poslovni model nove ponude i transparentno pozicionirati partnere prema njihovim osobinama na putanji od ideje preko razvoja proizvoda pa sve do tržišta (istraživači, dobavljači, razvojni inženjeri, testni kupci, distributeri, odnosi s kupcima, itd.). Zlatno pravilo kaže kako postoje tri tipa partnera za ostvarenje kompleksnih scenarija: inovacijski partner kao žarišna točka i ključni pokretač aktivnosti, partner za istraživanje i razvoj poput sveučilišta i krajnjeg kupca. Ne prepoznavanje nužnosti uključivanja kupca u fazi razvoja inovacije prečesto je rezultiralo neutrživim tehnološki pokretanim inovacijama. Problematika Intelektualnog vlasništva (IV) je također od visoke važnosti i iziskuje ustrajan i aktivan pristup. Nije dovoljno prepustiti se tvrtkinim odvjetnicima već je jako bitno imati stratešku podršku stručnjaka s vrlo dobrim poznavanjem IV, nedovoljno kvalitetno tretiranje ovog problema zaslužno je za mnoge rane prekide obečavajućih partnerstva.

5.      Možete li nam reći nešto više o projektu smE-MPOWER i njegovim rezultatima?

smE-MPOWER (www.sme-mpower.eu) je više od projekta iako je začet kao projekt koji je sufinancirala Europska unija. smE-MPOWER je ponajprije metodološki pristup za treniranje suradnje. Baza znanja koja ga tvori sačinjava je preko deset godina iskustva grupe profesionalnih trenera. Razvijeni materijali su izrazito vizualni i pružaju okvir za interaktivno rasuđivanje i odlučivanje. Svi alati su javno i besplatno dostupni pod „Creative Commons“ licencom koja dopušta tvrtkama i trenerima slobodno korištenje, mijenjanje i dijeljenje.

Također, smE-MPOWER je zajednica profesionalnih kooperacijskih trenera diljem Europe koji svoje usluge razvijaju razmjenom znanja i iskustava. Danas smE-MPOWER čini grupa trenera iz 7 Europskih zemalja koji surađuju i koriste razvijene alate u radu sa stotinama MSP godišnje. Nudimo redovite trening radionice na kojima sudjeluju treneri iz različitih zemalja zajedno s klijentskim tvrtkama koje na taj način uče i razvijaju svoje poslovanje. smE-MPOWER također aktivno utječe na regionalnu inovacijsku politiku, najbolji primjer svakako je Švicarska koja je preuzela smE-MPOWER pristup kao osnovu za akreditaciju kooperacijskih trenera odobrenu od vlade u 2009 godini.

6.      Postoji li prostor za poslovne ideje tvrtki u EU financiranim kolaborativnim projektima?

Svakako postoji, javni programi financiranja poput sedmog okvirnog programa (FP7) Europske komisije, Eureka, IMS ili CIP programa pružaju izvrsne mogućnosti za realizaciju ambicioznih kolaboracijskih projekata. Naravno, sudjelovanje u ovim programima donosi određenu kompleksnost i iziskuje nove vještine, ali svakako predstavlja isplativo ulaganje u slučajevima kada se radi o dugoročnim  poslovno inovacijskim projektima. Ni jedan međunarodni program financiranja ne smije se smatrati lakim sredstvima i svakako im se ne smije pristupiti olako. Na neki način možemo ih smatrati sredstvima koja vas mogu pokrenuti i odvesti naprijed. Ključno pitanje je znate li u kojem smjeru želite ići, tj. ima li vaša poslovno inovacijska strategija jasan fokus. Postoji ozbiljna opasnost pogotovo za MSP-e ukoliko se bez razmišljanja uključe u projekt samo zato jer su pozvani, što vrlo često zna rezultirati frustrirajućim iskustvima. 

7.      Možete li nam iz vašeg bogatog iskustva u radu s brojnim tvrtkama otkriti postoje li i koje su to zajedničke dodirne točke Europskih tvrtki?

Svakako postoje, MSP u njihovom osnovnom obliku se i ne razlikuju toliko jedni od drugih čak i ako djeluju u različitim sektorima. Postoji istraživanje u Švicarskoj iz 2008. godine koje je precizno detektiralo gdje se nalaze strateški problemi tvrtki neovisno o njihovoj veličini, ovi rezultati se zasigurno ne razlikuju značajno po ostalim Europskim zemljama. Na primjer, znamo da preko 50% svih MSP-a smatra suradnju sa sveučilištem od strateške važnosti za budući razvoj, u isto vrijeme te iste tvrtke priznaju da se ne smatraju spremnim za ostvarenje takve suradnje. Ovo je vrlo uobičajen strateški problem, dok su ostali problem vezani na veličinu same tvrtke, npr. za start-up tvrtke je tipično da imaju velike potrebe, no za njih je ključno da je razvoj njihove ponude tržišno relevantan i smislen. Mikro tvrtke s do 10 zaposlenika muči tipična slabost nedovoljne tržišne prisutnosti, male tvrtke s do 50 zaposlenika uglavnom imaju probleme  s organizacijskom strukturom dok se srednje tvrtke s do 250 zaposlenika muče sa svojim procesima.

8.      Možete li nam reći nešto više o ekonomskoj krizi u Švicarskoj te koje su mjere poduzete kako bi se ona ublažila?

Ekonomski rast i pad kroz zadnjih 30 godina ubrzao je strukturnu promjenu Švicarske ekonomije. Počevši u osamdesetima, većina dominantnih i tradicionalnih industrija je nestala ili je svedena na male igrače na tržištu rada. U periodu 1995-2000 zapadne Švicarska je izgubila 42.000 radnih mjesta u industrijama s niskim inovacijskim performansama, nezaposlenost se podigla iznad Švicarskog prosjeka. Ovaj tekući strukturni pritisak urodio je aktivnijim i napokon sistematičnim setom mjera koje su potakle obnovu regionalne ekonomije. Neke od implementiranih mjera uključuju izmjene poreznog sustava, zakona o radu (poticanje doseljavanja kvalificiranog kadra i veća fleksibilnost), aktivno promoviranje Zapadne Švicarske kao pogodne lokacije za strane tvrtke, poticanje start-up tvrtki kroz edukacije, programe inkubacije i tehnološke parkove, poboljšanje sustava aktivnog transfera tehnologije i znanja s znanosti na industriju i razna poboljšanja poslovno inovacijskog sustava postojećih tvrtki.

9.      Vrijednost znanja u vrijeme krize?

Za vrijeme aktualne recesije mnogo malih i obiteljskih tvrtki ulagalo je u poslovno inovacijske pothvate. Unatoč prihodima smanjenim u prosjeku i do 60% u mnogim tvrtkama, poslovna inovacija se smatra kao glavni ili čak jedini odgovor za stvaranje prilika u vrijeme krize.  Ova nastojanja aktivno su podržavana regionalnim mjerama i povećanim financijskim poticajima od savezne vlade za tehnološko inovacijske projekte. Drugim riječima, te su tvrtke pretvorile negativan utjecaj ekonomske recesije u strukturnu korist. Intenzivno korištenje vanjskih znanja postalo je ključni faktor za uspješnu implementaciju pro-aktivne politike.

10. Kako Vlada može utjecati na razvoj tržišta rada kroz lokalne inovacijske strategije?

Poslovna inovacija je kompleksan pothvat. Tradicionalno, Švicarski političari vide odnos znanost-industrija kao glavni vektor inovacijskog sustava, transfer znanja i tehnologije je osnova ove filozofije. Analiza potreba industrije u Zapadnoj Švicarskoj pokazala je koliko pristrano ovakva percepcija reflektira stvarnost. Postoje još neka uska grla u inovacijskim sustavima tvrtki koja sprečavaju poslovni uspjeh. Strateški važna uska grla su neadekvatna organizacija, strategija i unutarnji resursi. Dok kod glavnih inovacijskih vektora slabi procesi, kupci i nivo distribucije su izazovniji od tehničkih poboljšanja proizvoda.

Regionalni inovacijski sustav trebao bi biti pokretan potražnjom i obuhvatiti sve aspekte inovacija. Velika većina tvrtki nije sposobna lako upiti znanje i tehnologiju iz sveučilišnih laboratorija. Potrebe njihove poslovno inovacijske strategije su šire od same tehnologije. Pristupanje tim potrebama je preduvjet za poboljšanje regionalne zaposlenosti. Stoga,  regionalna inovacijska strategija treba biti zasnovana na principima: pronalaženja uskih grla u inovacijskim sustavima, razvoja mjera, kompetencija i usluga, uspostavljanje međusobnog povjerenja, uspostavu fokusirane suradnje i inovacijskih projekata, komunikaciju i šire uključivanje.

11. Ovo je za vas bio prvi posjet Hrvatskoj i imali ste se priliku upoznati s hrvatskim poduzetnicima, možete li s nama podijeliti vaše dojmove?

Oboje smo bili pozitivno iznenađeni onim što nas je dočekalo. Odmah u taksiju koji nas je doveo s aerodroma prijateljski raspoložen vozač pokazao je zavidno znanje o trenutnoj ekonomskoj krizi, političkoj situaciji i općem životu Hrvata. Interesantno je kako je tema krize i samo-refleksija prožela sve naše daljnje razgovore. Oduševila nas je prijateljska otvorenost i inteligentni razgovori, ali ponajviše domišljatost, kreativnost i smjelost koju smo susreli kod hrvatskih poduzetnika. Jedan od njih, iz brodograđevnog sektora, zaista je dobro sažeo najbitniju ideju: „Želim iskoristiti vrijeme krize kako bih iz nje izašao još jači“. To je upravo duh koji mi želimo potaknuti smE-MPOWER-om.