Što je Europska unija?
Europska unija je
regionalna organizacija europskih država kroz koju članice ostvaruju zajedničke
ciljeve kao što su uravnotežen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina
zaposlenosti, te zaštita prava i interesa građana.
Današnja Europska
unija rezultat je polustoljetne evolucije koja je počela u okvirima Europskih
zajednica pedesetih godina 20. stoljeća. Proces europske integracije započeo je
kao sektorsko udruživanje država članica u sklopu Europske zajednice za ugljen
i čelik (osnovane 1952. Pariškim ugovorom), a nekoliko godina poslije proširio
se i na druga područja: nuklearnu energiju u okviru Europske zajednice za
atomsku energiju (Euratom) i na druga, široko definirana područja gospodarske
suradnje u sklopu Europske ekonomske zajednice (EEZ).
EEZ i Euratom
osnovane su Rimskim ugovorima 1958. godine. Iako je isprva integracija bila
gospodarska u temelju joj je na oduvijek bila politička ideja približavanja
europskih država. Gospodarska integracija doista je dovela do širenja suradnje
i na druga područja. Današnja je Europska unija, osim za uspostavu i regulaciju
unutarnjeg tržišta nadograđenog monetarnom unijom sa zajedničkom valutom eurom,
nadležna i za brojne druge politike, uključujući i kulturu, obrazovanje ili
zaštitu zdravlja. Uz to, države članice u institucionalnom okviru Europske
unije danas surađuju i u područjima koja se smatraju važnim dijelom nacionalnog
suvereniteta, kao što su vanjska politika, unutarnji poslovi i pitanja
pravosuđa.
Osim širenja
ovlasti, s vremenom se širilo i članstvo Europske unije. Integraciju je
započelo šest europskih država: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka koje su najprije osnovale Europsku
zajednicu za ugljen i čelik, a zatim Euratom
i Europsku ekonomsku zajednicu. Godine 1973. pridružile su im
se Danska, Irska i Velika Britanija. Grčka postaje članicom 1981., a Portugal i Španjolska 1986. Do četvrtog proširenja došlo je 1995. kada
su članicama EU postale Austrija, Finska i Švedska.
Najveće, i
uistinu povijesno, proširenje ostvareno je 2004. godine. U Uniju je ušlo čak
deset novih država, među njima osam bivših komunističkih država. Članicama su
postali: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija, dok su 2007. članicama posttale i Rumunjska i Bugarska.
Za uspjeh europske
integracije uvelike su zaslužne institucije osnovane na europskoj razini.
Političku funkciju, od osmišljavanja politika do njihovog pretakanja u pravno
obvezujuće norme, imaju tri institucije: Europska
komisija, Vijeće ministara i Europski
parlament. Uz njih, sve važniji politički pokretač integracije postaje Europsko
vijeće, tijelo sastavljeno od predstavnika država članica na najvišoj
razini, tj. u sastavu čelnika država i vlada.
Provedbu prava i
ujednačenost njegove primjene nadzire Europski
sud, institucija koja je uvelike zaslužna i za pretvaranje Europske unije
iz međunarodne organizacije klasičnog tipa u nadnacionalnu zajednicu država.
Institucije EU obavljaju svoju regulatornu funkciju u sklopu ovlasti što su ih
dodijelili Uniji Osnivačkim ugovorom. Ovlasti, dakle, pripadaju državama
članicama, a prenose se na zajedničku razinu temeljnim aktom kojim se Unija
osniva. U područjima prenesenih ovlasti države članice svoju suverenost više ne
ostvaruju samostalno, već zajednički s drugim sudionicama europske integracije.
Upravo se iz tog razloga, u današnjem sve povezanijem svijetu model suradnje
koji se razvio u sklopu Europske unije, pokazao idealnim sredstvom postizanja
mira, stabilnosti i gospodarskog napretka.
Dodatni izvori informacija:
Informacije o zemljama
članicama:
Informacije
Sektora za međunarodne odnose HGK
Publikacije:
Pristupanje
Europskoj uniji: očekivani ekonomski učinci (Ekonomski institut, Zagreb)
Serija publikacija Instituta
za javne financije:
Pridruživanje Hrvatske Europskoj
uniji: izazovi sudjelovanja
Pridruživanje Hrvatske Europskoj
uniji: ususret izazovima pregovora
Pridruživanje Hrvatske Europskoj
uniji: izazovi institucionalnih prilagodbi
Pridruživanje Hrvatske Europskoj
uniji: izazovi ekonomske i pravne prilagodbe








